Nošenje beba zaista ima mnogo benefita, kako za bebu, tako i za nositelja. Kažemo da dijete na taj način upoznaje svijet iz naše perspektive, uči o položaju svog tijela u prostoru, uči se reakcijama na dobre i loše stvari u životu. Tako se upoznajemo i međusobno, olakšavamo si život jer imamo slobodne ruke za brigu i o drugoj djeci ako je imamo, ili možemo oprati suđe, sjesti i popiti kavu. Uglavnom, opcija ima bezbroj.
Također, i kad gledamo na društvenim mrežama, beba koja se nosi je uvijek nasmijana, sretna, ili spokojno spava. Naravno da će nas to privući i htjet ćemo i mi nositi naše dijete i u cijelu priču ćemo ući 100% pozitivno.
Zato bih sada htjela malo govoriti o onome o čemu se rijetko priča – zapravo, više se priča u „bebonosećim“ krugovima nego javno na platformama. Htjela bih govoriti o realnosti nošenja. O trenutcima kada nije sve idilično, već upravo suprotno.
Prva nošenja mogu biti jako zamorna i demotivirajuća za roditelje koji se tek susreću s nošenjem. Beba je nervozna, spava joj se, a možda je i gladna. Vi je stavljate u nosiljku, a ona vrišti. Očito joj smeta nosiljka, i vi jednostavno odustanete od te ideje da se nosite. Velika šteta! Htjela bi da si ipak date još koju šansu – zašto? Baš zato što smo u periodu kada se i mi prilagođavamo na novonastalu situaciju i na sve nam se javlja unutarnji alarm. Ovdje beba vrišti i ne staje, i mi prvo mislimo da smo mi krivi za to – krivi smo jer je stavljamo u situaciju u kojoj ne želi biti. Naravno, to nije ni blizu istine.
Za ova prva nošenja ipak bi da krenemo od početka… Koju nosiljku koristite? Jeste li pročitali uputstva i provjerili kako se namješta? Prvo se upoznajte s nosiljkom. Pregledajte je ovisno o vrsti – kako se kopča, gdje su sve kopče, je li panel namješten po visini i širini, ili koliko je duga marama, koji dio će bebi ići kod vrata a koji kod nogu, koliko je elastična marama ili tanka/debela itd. Više o izboru nosiljke možete pročitati ovdje. Također, kad bebu stavljate, znate li koji dio ide gdje i je li sve naštimano da beba bude u svom prirodnom položaju? Kada bebu stavljate u nosiljku, vodite računa o njenom stanju – je li pelena suha, je li beba gladna ili joj se spava… za početak definitivno birajte vrijeme kada je beba dobre volje za isprobavanje nosiljke. Nemojte da beba osjeti vašu nervozu. Ako se ne osjećate dobro, jednostavno ne pokušavajte već si dajte vremena za opuštanje i odmor. Želim da vam nošenje bude pozitivno iskustvo, da i vi i beba uživate u tome, i da na taj način iskusite sve benefite koje nošenje pruža. Više o ovoj temi možete pročitati i ovdje.
Znate li da postoji štrajk nošenja? Bebe kako rastu, tako i one „mijenjaju prioritete“. Najčešće će se to odnositi na onu „dosadno joj je, hoće da je okrenem prema van“. Više o toj temi možete pročitati ovdje. Ja bih se ovdje više bavila onime kako dolazi do toga i što možemo napraviti u tom trenutku. Bebe postaju sve svjesnije okoline i vrijeme budnosti traje što duže. Ovo je pravo vrijeme za upoznavanje svijeta oko sebe. Kako se položaj „prema van“ prakticira kada se beba krene posjedati, a samosvjesnost kreće puno prije, bebu je najlakše staviti na bok okrenutu prema nama, i/ili joj dopustiti da izvuče ruke iz nosiljke (visina panela do pazuha, nikako ispod). U toj poziciji ima više slobode i može više okretati trup i glavu da vidi oko sebe. Najbitnije, slušat ćemo sebe i bebu, a najmanje okolinske prijedloge bez pravog objašnjenja*. Nemojte da vas brine štrajkanje. Bebe znaju štrajkati i u drugim aspektima svog razvoja, a najčešće će se štrajk događati kada dolazi do velikih promjena ili skokova u razvoju. Počevši od rotacija pa do prohodavanja, bit će dana kad beba neće htjeti spavati, nositi se, dopuštati da joj pelenu promijenite ili čak nervozno tražiti da je odmah promijenite nakon nužde. Bit će dana kad ćete se nositi cijeli dan, a bit će dana kad će vrijeme provoditi u proučavanju svojih sposobnosti i okoline i neće biti zainteresirana za maženje s vama. I dalje, sve je to u redu i normalni dio odrastanja. Nemojte odustati samo zato što je bebač prohodao i više ne želi „gori“. Nožice će se umoriti, ozlijedit će se, uhvatit će ga nervoza, a vi ćete biti tu i pružiti mu utjehu, blizinu, sigurnost, a nosiljka će u tom trenutku pomoći oko raspodjele težine i dati vam priliku da te trenutke odradite vremenski koliko god je potrebno.
Štrajk nošenja ne mora uhvatiti samo bebu, već i nositelja. Jednostavno se nećete dobro osjećati tih dana, imat ćete svojih briga i smatrat ćete da nije dobra ideja prenositi nervozu na vlastito dijete. Možda samo ne želite taj dan nositi dijete, bez ikakvog razloga. To je skroz u redu! Stavite dijete u kolica i u šetnju. Neka tata nosi dijete, teta, djed, baka, tko god vam je u blizini da vam pomogne oko djeteta dok se vi ponovo sastavite. Potražite i pomoć ako treba. Nemojmo se sramiti vlastitih stanja samo zato što smo dobili novu ulogu u životu gdje imamo brigu o malom djetetu. Ne kaže se bez veze „sretna mama – sretna beba“. Normalizirajmo osjećaje bili oni pozitivni ili negativni i pomognimo sebi i dopustimo drugima da nam pomognu da ostanemo najbolja verzija sebe.
Kada se odmaknemo od štrajka nošenja, ostane nam još jedna nepresušna tema koja je dio realnosti nošenja – trenutci kada dijete stavljamo u nosiljku, pokušaji i pogreške. Koliko puta ste se našli u situaciji da stavljate dijete u npr. maramu, i onda dijete izbije sic (ispravi noge) i propadne vam svo zatezanje i namještanje veza? Pa popravljate, pa opet nešto zašteka, izgubite redoslijed vezanja ili vam se zavrte krakovi… Spustite dijete, a ono – pobjegne! I propadne vam trenutak za nošenje (a vi bi htjeli nešto napraviti ili negdje otići i ZNATE da bi bilo lakše da je bebač na vama). Možemo i pojačati neugodu situacije i promijeniti okolinu – sve to vam se događa u parkiću punom roditelja i djece. Svi vas gledaju, a vi se znojite jer dijete ispravlja noge, naginje se prema nazad, čupa vas za kosu. A vi bi samo htjeli krenuti doma ili nastaviti šetnju. Znam, ovaj scenarij zvuči kao iz horor filmova, ali je najrealnije što ćete doživjeti, možda vi, a možda netko kraj vas – u toj situaciji podržite roditelje, nemojte se nuditi za pomoć (nikad ne hvatamo krakove marame ili dijelove nosiljke jer je to potencijalno opasno – nošenje je „one (wo)man job“), ali pokažite razumijevanje bez ružnih pogleda i komentara.
Nošenje je vještina, i nju treba uvježbavati. Od prvih nošenja kada ćete se namještati 10 minuta pred ogledalom pa do nošenja kada ćete dijete staviti na sebe u sekundi bez ikakvih pomagala, „zatvorenih očiju“, „klik-klik“, neće proći puno vremena. Naravno, ovisi o vama koliko ćete si dati prilike ako i ne uspije odmah na početku.
Hvala što ste došli do kraja teksta. Nadam se da sam vam barem malo olakšala odluku oko nošenja ili nekih stvari koje vas muče. Naravno, za sve nedoumice ili pitanja možete se javiti lokalnoj savjetnici za nošenje, ili se javite meni 😊